
ESHERIHIJA ODLAZI
Mama je promatrala malu Esherihiju kako rola
uzduž i poprijeko pisoara. Suze su joj došle, jer je došao trenutak
odluke. Pozvala ju je da dođe k njoj.
- Što je, mama?
- Čuj, Esherihija, ti si već odrasla i prilično samostalna i došlo
je vrijeme da ideš u kurac!
- Ali, mama, zar već?!
- Da, kćeri, vrijeme prolazi, ti se razvijaš...
Uto u javni zahod uđe John Poshten, i gotovo trčeći priđe pisoaru i
... uhhhhh ... olakša
se. Zakopča hlače i ode natrag u kamion. Pokrene ga i...i opet mu
dođe...iziđe tik uz kamion i opet se popiša...ali ovaj put uz
peckanje... I opet... i opet...
Esherihijin tata, Stafilokokolo, uto se vratio s turneje po čučavcu.
Prišao je tužnoj ženi i upitao je:
- Di je naša Esherihija?
- Otišla je u kurac! - odgovori ona.
- Dobro je, bilo je krajnje vrijeme, već sam bio mislio da će ostati
uz nas, a znaš sama kako je kad se djeca vežu za roditelje - odu u
kurac za čas.
|
PEĆINSKA CIVILIZACIJA
Po čemu se razlikuje današnji,
civilizirani čovjek od onog pećinskog, zaostalog?
Prvo, kao što se već iz gornjeg
vidi, civiliziran je, a onaj nije bio. Ako slučajno zarati,
ni u kojem slučaju ne jede protivnika pošto ga izmasakrira.

Vidite, koliko je uznapredovao!
Ne ruši pećine, jer ih nije ni gradio, već ruši
isključivo civilizirane objekte poput škola, mostova, crkava
i slično. Obavezno pregovara s protivnikom prije nego ga
ubije. A kad je to onaj pećinski
radio, molim vas? Također obavještava međunarodnu i domaću
javnost da je protivnička strana pucala sama na sebe, tako
da ispadne da je protivnik pucao na nju. A kad je to
pećinski radio? Dakako da nikad! Pa ni govoriti nije znao.
Visited, dakle, koja je tu razlika. Pa eto, recimo i
to, nikada ne ubija ratne zarobljenike, već ih po svim
humanitarnim zakonima proglašava nestalima. Uopće, trudi se
da zarobljenika bude što manje - da ne pate - pa tako bude i
što manje nestalih. Pa konc-logori. Onaj divljak iz pećine
ni u snu sebi (ili drugima - ovisno s koje strane se
promatra) nije mogao priuštiti takav civilizacijski bum-objekt
kakav je konc-logor.
O etničkom čišćenju da i ne
govorimo. Pećinski nije ni znao što to znači. Nije znao čak
ni koje je nacije. Eto što znači obrazovanje. Pa taj
smiješni i primitivni luk i strijela. Tko bi se danas time
još služio. Civilizirani ima snajper, pa ne mora napinjati
onaj špag i još nikad siguran hoće li pogoditi opasnog
trogodišnjaka ili četverogodišnjaka na tamo daleko nekoj
ulici.

Nadam se da vam je sad jasno koliko je današnji
civilizirani čovjek uznapredovao u odnosu na onog divljaka
iz pećine. Nuklearno oružje da i ne spominjemo.
|
Ilustracija:
Tonči KERUM
RobertMaric.com
WEB, godina prva; sasvim neodvisno & autorski
HVALA VAM! Svima redom!
Nisam se umorio, ne pomišljam stati; a na
ulasku u naše drugo proljeće na WEBU ponavljam isto što i na samom
početku: DOBRO MI DOŠLI, ovdje će uvjek biti JOŠ: i više, i bolje i
moćnije. A uvjek BEZ internetskoga smeća i - jasno, MUKTE!
Novo, najnovije:
Kalendar 2008

Slobodan DOWNLOAD:
***moj novi roman u .pdf formatu *** klikni na
naslovnicu ispod!

*****
Ukoliko imate neku primjedbu, prijedlog, komentar
samo
KLIKNITE OVDJE i pošaljite mi Vaš email!
HVALA!
*****